Aftonbladet piše o dvojici koji su odrasli pet kilometara od švedskog nacionalnog stadiona. Sutra igraju protiv Švedske. Posjeta o kojoj list piše bila je u Stokholmu. Švedski novinar Erik Niva sjeo je kod porodica u Spångi i Rinkebyju.

Smajo Smajlović napustio je Srebrenicu sa 16 godina. Denana, kaže list, nije ni napunila 12 kad je morala iz kuće. Brat Zijad imao je 24 godine kad je ubijen. Osam godina nisu znali šta je s njim. U martu 2003. sahranjeno je prvih 600 identificiranih žrtava. Zijad je bio među njima. Roditelji su Aftonbladetu rekli da su čuli da je pokušao izaći šumom, da su ga zaustavili i ubili.

Sin je rođen skoro tačno devet mjeseci poslije te sahrane. Htio se zvati Zijad. Djed i nana rekli su da to ne bi podnijeli. Smajo je predložio ime po Zinedinu Zidanu, bosanskim pravopisom. Zinedin Smajlović u prvom je okupljanju A reprezentacije. Novinarima je rekao: Ja sam iz Srebrenice. Historija je takva kakva jeste, i to meni možda malo više znači nego drugima.

Ispod dresa godinama je nosio majicu s natpisom Srebrenica-Potočari. Nikada ne zaboravi. Never forget. Vadili su je kad zabije. Na spomeniku prezime Smajlović ide preko tri kolone. Aftonbladet piše da je ubijena 111 osoba s tim prezimenom. Nisu svi ista porodica. Marš mira, isti list, Zinedin hoda skoro svako ljeto. Prije tri godine, usred marša, javio se Lecce. Bio je u Täbyju. Majka se, prenose, začudila jesu li pogriješili igrača. On je rekao da ugovor nije bitan, da ide.

Put koji Aftonbladet nabraja: Lecce, povratak u Švedsku, Sandviken, Sandefjord, Olympiacos, pa poziv Bosne. Za Švedsku do 21 odigrao je tri utakmice. Otac kaže da nije birao protiv Švedske. Sreo se s Grahamom Potterom i ostao impresioniran. Od malena je, kaže Smajo, čekao dan kad Bosna pozove.

Dvadeset minuta hoda dalje, u Rinkebyju, živi porodica Tahirović. Roditelji su iz sarajevskih fudbalskih porodica i otišli su u ratu. Benjamin je rođen u Švedskoj. Brat Adi ima 27 godina, karijeru je završio prije nekoliko mjeseci. Aftonbladet piše da je Benjamin nekoliko mjeseci poslije debija u Romi pozvan u reprezentaciju BiH, a da se švedsko vodstvo javilo kasno. Benjamin je, prenosi list, osjetio da Janne Andersson nema uvjerenja i da je zvao samo da pozove.

Sutra obojica izlaze na Bilinom polju, protiv zemlje u kojoj su odrasli. Aftonbladet to stavlja u jednu rečenicu: rat ih je rasuo, fudbal ih je opet skupio.