Sudija u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko naložio je kompaniji Meta da plati 25 milijardi dolara nakon što je porota zaključila da je obmanjivala korisnike o privatnosti podataka i drugim praksama. Riječ je o jednom od najvećih finansijskih penala izrečenih kompaniji u historiji Sjedinjenih Američkih Država. Ipak, naslov „Meta mora platiti 25 milijardi“ ne znači da je slučaj završen niti da će novac odmah biti naplaćen.

Reuters navodi da Meta planira žalbu. Pravni stručnjaci smatraju da kompanija ima ozbiljne argumente za osporavanje načina na koji je izračunat broj povreda. Zato je važno odvojiti tri činjenice: porota je utvrdila odgovornost, sudija je odredio kaznu, a žalbeni sudovi tek mogu pregledati i presudu i iznos.

Kako je iznos narastao do 25 milijardi

Slučaj je pokrenut 2021. godine i povezan je s posljedicama afere Cambridge Analytica. Ta britanska konsultantska firma došla je do podataka desetina miliona Facebook korisnika preko aplikacije treće strane i koristila ih za političko profiliranje. Novi Meksiko je tvrdio da je Meta korisnicima davala obmanjujuće izjave o tome ko ima pristup njihovim podacima i kako platforma postupa sa štetnim sadržajem.

Porota je 26 od 29 spornih izjava kompanije i njenih rukovodilaca ocijenila obmanjujućim. Broj potencijalnih prikaza tih izjava među približno 1,4 miliona aktivnih korisnika Facebooka u Novom Meksiku korišten je za računanje više od 43 miliona povreda državnog zakona o zaštiti potrošača.

Zakon dopušta kaznu do 5.000 dolara po namjernoj povredi. Matematički maksimum prešao bi 219 milijardi dolara. Sudija Francis Mathew smanjio ga je na 25 milijardi. Država je tražila između 35 i 40 milijardi, dok je Meta tvrdila da bi i 3,45 milijardi bio gornji prihvatljivi iznos.

Veliki broj je, dakle, rezultat množenja izjava, moguće publike i zakonske kazne. Upravo će taj način računanja biti centralan u žalbi.

Zašto stručnjaci očekuju dugu žalbu

Meta može tvrditi da nije dovoljno dokazati da je izjava bila dostupna potencijalnoj publici. Kompanija će vjerovatno tražiti dokaz da je konkretna osoba izjavu vidjela, razumjela i bila dovedena u zabludu. Pravni profesori koje je konsultovao Reuters navode da je to osjetljiva tačka odluke.

Drugi argument odnosi se na ustavnu zabranu pretjeranih kazni i pravo na pravičan postupak. Meta može osporavati i osnovnu presudu porote i iznos. Ako ne uspije na nivou Novog Meksika, spor bi mogao doći do federalnih sudova, pa čak i Vrhovnog suda SAD-a.

Država će odgovoriti da zakon namjerno dopušta kaznu za svaku povredu i da se veliki iznos ne može proglasiti nepravednim samo zato što je kompanija veoma velika. Sudija je već odbio maksimalni matematički iznos i odabrao manji, ali i dalje ogroman penal.

Zbog toga niko ne može pouzdano tvrditi da će konačna kazna biti upravo 25 milijardi. Tačan naslov je da je kazna izrečena i da je Meta najavila žalbu.

Šta presuda ne znači za korisnike u BiH

Odluka nije donesena prema zakonu Bosne i Hercegovine niti Evropske unije. Novac se ne dijeli automatski svim korisnicima Facebooka u svijetu. Korisnik iz Sarajeva, Tuzle ili dijaspore nema samo na osnovu ove presude pravo na dio iznosa.

Presuda također ne dokazuje da je svaki korisnički račun kompromitovan. Cambridge Analytica i obmanjujuće izjave o privatnosti ozbiljan su sistemski problem, ali to nije isto što i tvrdnja da je svaka fotografija, poruka ili lozinka bila ukradena.

Konačno, odluka ne znači da Facebook prestaje raditi. Meta vrijedi blizu dva biliona dolara prema tržišnoj procjeni koju prenosi Reuters, a analitičari ne očekuju da sama kazna, čak i ako opstane, automatski ugasi kompaniju.

Zašto je slučaj ipak važan izvan SAD-a

Platforme posluju globalno, a proizvodne odluke rijetko ostaju unutar jedne države. Kada sud ili regulator natjera veliku kompaniju da jasnije objasni pristup podacima, uvede kontrolu ili promijeni postupak, dio izmjena može se proširiti na sve korisnike. Kompaniji je često jednostavnije održavati jedan standard nego različite verzije proizvoda.

Slučaj pokazuje i vrijednost internih izjava i javnih obećanja. Politika privatnosti nije samo tekst koji se zatvara klikom. Ona može postati dokaz o tome šta je kompanija obećala, šta je znala i kako je poslovala.

Za evropske korisnike dodatno vrijede pravila GDPR-a i nacionalnih regulatora, ali ni ona ne znače da svaka američka presuda automatski mijenja evropsko pravo. Utjecaj je više reputacijski, poslovni i regulatorni nego direktno pravni.

Šta korisnik može provjeriti danas

Otvorite postavke privatnosti i pregledajte ko može vidjeti buduće i stare objave. Uklonite aplikacije i web-servise kojima ste nekada dali pristup preko Facebook prijave, a više ih ne koristite. Posebno provjerite aplikacije koje traže listu prijatelja, datum rođenja, e-mail ili pravo objavljivanja.

Uključite dvofaktorsku zaštitu pomoću aplikacije za autentifikaciju ili sigurnosnog ključa. Sačuvajte rezervne kodove izvan telefona. Provjerite aktivne sesije i odjavite uređaje koje ne prepoznajete. Koristite jedinstvenu lozinku koju niste ponovili na e-mailu ili drugom servisu.

Ograničite javne informacije koje se lako koriste za prevaru: broj telefona, tačan datum rođenja, članove porodice, plan putovanja i odgovore na česta sigurnosna pitanja. Privatnost nije samo skrivanje od oglasa. Javno povezani podaci pomažu napadaču da napravi uvjerljivu poruku, poziv ili lažni profil.

Razmislite i o prijavi preko Facebooka na vanjske stranice. To je praktično, ali povezuje više usluga s jednim identitetom. Za osjetljive servise može biti sigurnije otvoriti poseban račun sa jedinstvenom lozinkom i jasnom metodom oporavka.

Zašto „ne prodajemo podatke“ nije cijela rasprava

Kompanije često razlikuju prodaju podataka od dijeljenja pristupa, ciljanja oglasa i omogućavanja aplikacijama da prikupljaju informacije. Korisniku je ta pravna razlika važna, ali ne odgovara na jedino praktično pitanje: ko može vidjeti ili koristiti podatak i u koju svrhu?

Zato pri provjeri postavki ne treba tražiti samo prekidač za personalizovane oglase. Pregledajte povezane aplikacije, aktivnosti izvan Facebooka, publiku starih objava, prepoznavanje kontakata i dozvole na telefonu. Aplikacija može imati pristup lokaciji, mikrofonu ili fotografijama kroz operativni sistem čak i kada je profil podešen kao privatan.

Preuzimanje vlastite arhive podataka može pokazati koliko je historije vezano za račun, ali veliki fajl nije automatski dokaz zloupotrebe. Koristite ga da prepoznate stare prijave, kontakte ili kategorije koje više ne želite dijeliti. Nakon uklanjanja integracije provjerite i samu vanjsku aplikaciju, jer prekid veze na Facebooku ne mora izbrisati kopiju koju je drugi servis već legitimno primio. Za brisanje takvih podataka vrijede pravila i postupak tog servisa.