Priča o Rukijinim zubima trebala je biti jednostavna. Dogovoriti pregled, pronaći način da se prikupi novac i pokušati ženi konačno omogućiti da uradi ono što sebi godinama nije mogla priuštiti.

Međutim, tokom razgovora isplivao je detalj koji cijelu priču stavlja u potpuno drugačije svjetlo.

Izudina je pred Ibrom i Rukijom otkrila da ovo, prema njenim riječima, nije prvi put da se Rukiji govori da će joj neko pomoći oko zuba.

Pomoć je, tvrdi, već jednom bila obećana.

I to ne usputno.

Ne u prolazu.

Ne u smislu „vidjet ćemo šta možemo“.

Kako Izudina govori u videu, obećanje je bilo čvrsto.

Ali Rukija je ostala bez zuba.

Obećanje je postojalo, rezultat nije

Izudina se tokom razgovora prisjetila žene koja je ranije navodno rekla da će pomoći Rukiji.

Ime nije željela spominjati.

Rekla je samo da je to prošlo i da nema potrebe vraćati se na identitet osobe.

Ali ono što je rekla poslije toga teško je zanemariti.

Prema njenim riječima, Rukiji je bilo ozbiljno obećano da će joj zubi biti urađeni.

Do toga, međutim, nije došlo.

I tu se otvara pitanje koje bi mnogima moglo zasmetati.

Ako nekome ne možeš pomoći, to je jedna stvar.

Ljudi imaju svoje probleme, svoje troškove i svoje mogućnosti.

Ali kada nekome ko nema novca da sam riješi ozbiljan životni problem kažeš da ćeš pomoći, kada mu daš razlog da vjeruje da će se nešto promijeniti, pa od svega na kraju ne bude ništa, onda takvo obećanje dobija sasvim drugu težinu.

Pogotovo kada se radi o ženi za koju se u istom videu govori da ranije jednostavno nije imala finansijsku mogućnost da sama uradi zube.

Rukija čekala, a problem ostao isti

Dok drugi pričaju o estetici, ljepšem osmijehu i izgledu, kod Rukije stvar nije samo u tome kako će izgledati pred kamerom.

Iz razgovora se vidi da se radi o problemu koji traje.

Izudina govori kako Rukija ima želju da uradi zube, ali da za to ranije nije imala mogućnosti.

Spominje se i da Ibro nema novca da sam pokrije sve troškove.

Zbog toga cijela stvar sada ponovo zavisi od pomoći drugih ljudi.

Upravo tu će se mnogi vjerovatno zapitati kako je moguće da se o Rukijinim zubima već ranije govorilo, da joj je pomoć navodno bila obećana, a da se danas opet vraćamo na početak i skupljamo novac.

Riječi su postojale.

Zubi nisu urađeni.

Izudina sada pokušava napraviti ono što ranije nije završeno

Za razliku od ranijeg slučaja koji spominje, Izudina sada pokušava krenuti konkretnije.

U videu govori o svojoj zubarki, o tome da će Rukija krenuti s vađenjem zuba i o planu da se nakon toga urade obje vilice.

Spominje se iznos od oko 800 maraka za gornju i donju vilicu, dok bi se pojedina vađenja plaćala dodatno.

Dio novca već postoji zahvaljujući donatorki iz Njemačke, a ostatak bi se pokušao prikupiti uz pomoć gledalaca.

Izudina pritom nekoliko puta naglašava da ne želi obećavati ono za šta nije sigurna da može završiti.

Upravo ta rečenica posebno bode oči kada se zna šta je samo nekoliko trenutaka ranije ispričala.

Jer zašto toliko naglašavati da neće davati prazna obećanja ako već nije bilo iskustva gdje je obećanje dato, a rezultat izostao?

Najlakše je obećati kada obećanje ništa ne košta

U ovakvim pričama ljudi uglavnom vide kraj.

Vide fotografiju.

Vide novi osmijeh.

Vide trenutak kada se neko obraduje.

Mnogo manje se priča o periodu prije toga.

O vremenu kada neko čeka.

O vremenu kada mu drugi govore da će se nešto riješiti.

O vremenu u kojem čovjek vjeruje da je njegov problem konačno došao na red.

A onda prođu dani, sedmice ili mjeseci, a ništa se ne promijeni.

Upravo zbog toga ovaj detalj iz razgovora može izazvati mnogo više reakcija nego sama informacija da Rukija sada ide popravljati zube.

Jer pomoć nije samo dati novac.

Ponekad je odgovornost i ne obećavati ono što ne možeš ispuniti.

Ko je žena koju Izudina nije željela imenovati?

Naravno, nakon ovakve izjave publika će vjerovatno pokušavati odgonetnuti o kome je riječ.

Izudina nije rekla ime.

Nije objasnila zbog čega obećanje nije realizovano.

Nije rekla ni da li se u međuvremenu nešto dogodilo toj osobi zbog čega pomoć nije mogla biti pružena.

Zato ne bi bilo pošteno unaprijed nekoga optuživati bez dodatnih informacija.

Ali jedna činjenica iz njenog razgovora ostaje jasna.

Rukiji je, prema Izudininoj priči, pomoć ranije obećana.

Ta pomoć nije završila urađenim zubima.

Danas se sve pokušava organizovati ponovo.

Sada se pomoć traži od običnog naroda

Najviše će vjerovatno podijeliti javnost činjenica da se sada ostatak novca pokušava skupiti kroz donacije gledalaca.

Neko će reći da je lijepo pomoći koliko ko može.

Neko drugi će pitati zašto uvijek običan narod mora rješavati tuđe probleme.

Treći će se vjerovatno vratiti na prvo pitanje.

Šta je bilo s onima koji su pomoć već obećali?

Izudina poziva ljude koji žele učestvovati da se uključe i kaže da nije važno radi li se o velikom iznosu.

Cilj je da se Rukiji ovaj put posao zaista završi.

I upravo taj „ovaj put“ možda najbolje opisuje cijelu priču.

Jer Rukija očigledno više ne treba još jedno obećanje.

Treba joj da neko obećano zaista pretvori u djelo.

A sada ostaje pitanje koje će vjerovatno podijeliti komentare.

Šta je gore?

Ne ponuditi pomoć nekome kada znaš da ne možeš pomoći ili mu čvrsto obećati da ćeš riješiti problem, dati mu nadu i na kraju ga ostaviti na istom mjestu?