Starost u Bosni i Hercegovini nije jedinstven sistem. To je mreža rupa, kantonalnih brojki i privatnih cijena. Klix je to pokazao jednim pregledom: u Unsko-sanskom i Posavskom kantonu javnih domova nema, privatnih ima dvadeset, a u Tuzlanskom kantonu smještaj ide i do 1800 KM. To nije urednička metafora. To su brojke iz jednog izvora, i treba ih tako čitati.

Ovaj tekst ne dodaje nove cijene, nove kapacitete ni nove izjave ministara. Drži se Klixovog pregleda i odvaja potvrđeno navedeno od tumačenja. Tumačenje je da porodica koja traži mjesto za roditelja ne kupuje uslugu jednake države, nego ulazi u tržište koje se od kantona do kantona mijenja.

Šta Klix tvrdi, a šta ovaj tekst ne radi

Izvor je jedan: Klix.ba. Kad je izvor jedan, pošteno je to reći na početku. Nema drugog redakcijskog presjeka u ovom dosjeu. Nema ni terenskog obilaska Inata. Ima mapa koju je Klix sastavio iz kantonalnih podataka, cijena koje su navedene i rečenice da FBiH nema licence ni nadzor.

Zakon o socijalnim uslugama je, po tom izvještaju, u parlamentarnoj proceduri. To je procedurna činjenica, ne obećanje da će se tržište dova sutra urediti. Dok zakon ne prođe i ne počne da se primjenjuje, ostaje slika koju Klix crta sada.

U društvu ovo nije apstraktna tema. To je pitanje ko plaća njegu, ko je nadzire i šta radi porodica kad javnog mjesta nema.

USK i Posavina: nula javnih, dvadeset privatnih

U Unsko-sanskom i Posavskom kantonu Klix navodi nula javnih domova i 20 privatnih. Od tih 20, 12 je u jednom, 8 u drugom kantonu, u zbroju koji izvor daje kao 12 plus 8. Javnog stuba nema. Ko treba smještaj, ide na privatno tržište ili ostaje kod kuće.

Za Posavski kanton naveden je raspon cijena. Pokretni korisnici: 700 do 1200 KM. Nepokretni: 900 do 1350 KM. To je jedini cjenovnik iz tog kantona koji ovaj tekst smije ponoviti. Ne znamo iz ovog izvora koliko mjesta ima, koliko je lista čekanja duga i da li cijena uključuje lijekove, pelene ili samo krevet i hranu.

Tumačenje, jasno odvojeno: kad javnog doma nema, donja granica od 700 KM nije socijalna tarifa države. To je ulaznica na tržište. Za penziju koja je niža od te cifre, razlika pada na djecu, unučad ili na odustajanje od smještaja.

Kanton Sarajevo: javni Gerontološki i privatni slijepi ugao

U Kantonu Sarajevo Klix navodi javni Gerontološki centar s cijenama 700, 850 i 1000 KM. Uz to stoji najmanje devet privatnih domova. Ministarstvo, po istom izvještaju, kaže da nema uvida u privatne cijene.

Ta rečenica je važnija od same brojke javnog cjenovnika. Ako ministarstvo nema uvid u privatne cijene, porodica u Sarajevu može uporediti tri javne tarife, a za privatno tržište ostaje bez državnog pregleda. Inat to ne pretvara u optužnicu. Prenosi ga kao granicu znanja institucije, onako kako je Klix naveo.

Tuzlanski i Hercegovačko-neretvanski: gornji rub cijena

U Tuzlanskom kantonu Klix navodi raspon 1050 do 1800 KM. To je gornja cifra iz naslova i iz pregleda. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu raspon je 1000 do 1600 KM.

Ove brojke ne kažu koliko korisnika plaća donju, a koliko gornju tarifu. Ne kažu ni da li 1800 KM znači luksuznu sobu ili njegu za teško nepokretnu osobu. Kažu samo raspon koji je izvor uspio sabrati. Gornji rub od 1800 KM u TK i 1600 KM u HNK, uz posavske i sarajevske javne tarife, pokazuje raspon unutar iste države, ne jedinstvenu cijenu starosti.

Republika Srpska i Brčko: drugi registar, drugi broj

U Republici Srpskoj Klix navodi tri javna doma i 132 institucije u registru. To nije ista rečenica kao „132 javna doma“. Registar može obuhvatati različite oblike smještaja i njege. Ovaj tekst ne rastavlja registar dalje od onoga što izvor kaže.

U Brčko distriktu navedeno je 42 korisnika u tri institucije. To je mala brojka, i treba je ostaviti malom. Ne znači da u Brčkom nema starijih koj treba pomoć. Znači da je u tri institucije, po Klixu, 42 korisnika.

FBiH bez licenci i nadzora, zakon u proceduri

Klix navodi da Federacija BiH nema licence ni nadzor nad ovim sektorom. To je sistemska rečenica, ne opis jednog lošeg doma. Ako licence nema, korisnik i porodica nemaju jedinstveni javni filter ko smije raditi taj posao. Ako nadzora nema, nema ni redovnog državnog oka koje bi cijene, uslove i kadrove stavilo u isti obrazac.

Zakon o socijalnim uslugama je u parlamentarnoj proceduri. Procedura nije usvajanje. Usvajanje nije primjena. Ovaj tekst ne predviđa ishod u politici. Kaže samo da je, po Klixu, zakon tamo gdje zakoni čekaju glasove.

Šta brojke rade porodici, a šta ne rade

Saberi li se mapa, izlazi ovo. U dva kantona javnog smještaja nema. U Sarajevu javni cjenovnik postoji, privatni ostaje izvan uvida ministarstva. U TK i HNK gornje cijene prelaze 1500 KM. U RS ima tri javna doma i širok registar. U Brčkom su 42 korisnika u tri institucije.

To je dovoljno da se vidi nejednakost. Nije dovoljno da se izračuna državni prosjek, niti da se kaže koliko ljudi čeka, koliko umire na listi i koliko kćerki napušta posao da bi njegovalo roditelja. Ti podaci u izvoru nisu dati. Zato ih ovdje nema.

Za dijasporu ovo često znači uplatu s njemačkog ili austrijskog računa na privatni dom u BiH, bez jasnog javnog cjenovnika i bez federalnog nadzora. To je tumačenje na osnovu mape, ne nova anketa.

Šta ostaje otvoreno

Klix nije u navedenom pregledu dao jedinstvenu federalnu statistiku korisnika. Nije dao ni listu svih privatnih domova s adresama i kadrovima. Ministarstvo u KS, po izvoru, nema uvid u privatne cijene. FBiH nema licence ni nadzor. To su rupe u znanju, ne poziv da ih urednik popuni nagađanjem.

Pošten zaključak je uzak. Briga o starijima u BiH, onako kako je Klix mapirao, u velikom dijelu zemlje stoji na privatnom sektoru. Javni smještaj postoji tamo gdje postoji, s cijenama koje su navedene. Tamo gdje ga nema, ostaje tržište. Cijene u dijelu kantona idu i do 1800 KM. Dok zakon o socijalnim uslugama ne izađe iz procedure i ne počne da se primjenjuje, ova mapa ostaje važeći javni presjek, iz jednog izvora, za jednu zemlju koja starost nije svela na javnu uslugu jednakog standarda.

Ključni detalji iz Klixovog pregleda

  • USK i Posavina: 0 javnih, 20 privatnih (12 plus 8)

  • Posavina, pokretni: 700 do 1200 KM

  • Posavina, nepokretni: 900 do 1350 KM

  • KS, Gerontološki: 700, 850 i 1000 KM

  • KS: najmanje 9 privatnih; ministarstvo bez uvida u privatne cijene

  • TK: 1050 do 1800 KM

  • HNK: 1000 do 1600 KM

  • RS: 3 javna doma, 132 institucije u registru

  • Brčko: 42 korisnika u 3 institucije

  • FBiH: nema licenci ni nadzora

  • zakon o socijalnim uslugama: parlamentarna procedura

To je cijeli tvrdi sloj. Sve ostalo je način čitanja mape.

Šta ostaje otvoreno

Ostaje koliko ljudi čeka javno mjesto tamo gdje javno mjesto postoji. Ostaje šta tačno ulazi u cijenu od 1800 KM u TK. Ostaje kvalitet njege, broj zaposlenih po krevetu, da li privatni dom u USK radi pod istim pravilima kao javni Gerontološki u Sarajevu. Klix to u navedenom pregledu ne rastavlja, pa ni ovaj tekst.

Ostaje i ishod zakona. Procedura može završiti usvajanjem, izmjenom ili stajanjem. Inat ne bira datum. Kaže samo da je, dok procedura traje, federalni okvir licenci i nadzora, po izvoru, prazan.

Uredničko čitanje, odvojeno od tabele: starost u BiH nije javna usluga jednakog standarda. To se vidi iz nule u dva kantona, iz gornjeg ruba cijena u TK i HNK, i iz rečenice ministarstva u KS da privatne cijene ne vidi. Porodica to već zna kad zove prvi broj. Pregled to samo sabire na jedno mjesto.

U vijestima ovakvi pregledi rijetko ostaju na naslovnici duže od dana. Brojke ostaju. Porodice ih plaćaju i kad naslov padne.