Zašto jedna smrt u sibirskoj bolnici postaje svjetska vijest, dok hiljade drugih bolesti prolaze bez naslova? Odgovor nije u medicini, nego u pamćenju. Riječ kuga nosi sa sobom sjenu najveće katastrofe koju je Evropa doživjela.

Katastrofa 14. vijeka

Sredinom 14. vijeka, između 1347. i 1351. godine, Evropom je prošla crna smrt. Procjene variraju, ali najčešće se navodi da je samo na evropskom kontinentu umrlo oko pedeset miliona ljudi, u nekim krajevima trećina do polovine stanovništva. Gradovi su ostajali poluprazni, čitava sela su nestajala, a društveni poredak se tresao iz temelja.

Bolest se širila trgovačkim putevima i brodovima, a prenosili su je glodavci i buhe. Tamo gdje je prešla u plućni oblik, širila se i direktno među ljudima, kašljem i kapljicama, što je ubrzavalo pomor.

Odakle ime

Naziv crna smrt vezuje se za izgled teško oboljelih. Kod uznapredovalih oblika dolazilo je do krvarenja ispod kože i odumiranja tkiva, pa su prsti, nos i dijelovi kože poprimali tamnu, gotovo crnu boju. Taj prizor urezao se u kolektivno pamćenje i dao bolesti ime koje i danas ledi krv. Riječ je, da bude jasno, o istoj bolesti koju opisujemo u tekstu o oblicima kuge.

Zašto nas i danas plaši

Ovdje je ključ cijele današnje reakcije. Kuga nije opasna samo kao bakterija, nego i kao riječ. Ona u sebi nosi stoljeća straha. Zato, čim se pojavi sumnja na kugu, makar i nepotvrđena kao u ruskom slučaju, reakcija je nesrazmjerno velika. Mozak ne čuje jedan nepotvrđeni slučaj, nego pedeset miliona mrtvih iz 14. vijeka.

Zašto 2026. nije 1347.

A sad ono što se u panici lako zaboravi. Svijet iz 14. vijeka nije imao pojma šta ga ubija. Nije bilo bakteriologije, antibiotika, ni karantina u modernom smislu. Danas znamo tačno koja bakterija izaziva kugu, znamo je prepoznati za nekoliko sati i znamo je liječiti, o čemu pišemo u tekstu o simptomima i liječenju. Prirodna žarišta i dalje postoje, povremeni slučajevi se javljaju, ali uslovi za novu crnu smrt jednostavno više ne postoje.

Crna smrt je, dakle, istovremeno i razlog naše panike i mjera koliko smo od tada napredovali. Ona objašnjava zašto se bojimo, a moderna medicina objašnjava zašto se, ovaj put, ne moramo bojati kao nekad.